NASILJE NAD DOMOVINOM ONIH KOJI JU TAKO NE OSJEĆAJU

Vođenje dugogodišnje politike Milorada Pupovca, Vesne Pusić, Stipe Mesića i inih kojima je zadatak bio sotonizirati Hrvatsku kao neovisnu, samostalnu i suverenu državu nastalu na čvrstim temeljima Domovinskog rata i utkanim životima hrvatskih branitelja i domoljuba te širiti netoleranciju, poticati nesnošljivost otvarajući i podgrijavajući žarišta upravo na mjestima koja su najviše krvarila i propatila u Domovinskom ratu urodilo je plodom. Mržnja, kojom je Milorad Pupovac usred Hrvatskog sabora pozvao na upravo ovakav scenarij i zaprijetio, nedavno je dobila epilog u Vukovaru. Verbalni metak ispaljen iz usta ovog čovjeka dokazano opasnih namjera materijalizirao se u metku mladog Srbina odgojenog na Pupovčevim načelima nesnošljivosti i neintegriranosti u sustav zemlje koja im je domovina samo po domovnici. Što očekivati od djece i odraslih osoba kada im oni koji bi trebali brinuti o njihovoj dobrobiti, zastupnici i tutori nameću floskule ugroženosti. Uskraćuju im na taj način pravo na normalan život i integraciju u hrvatsko društvo kao punopravnih i odgovornih članova koji će raditi upravo na boljitku svoje domovine. Ispraviti sada ove opasne pojavnosti postaje skoro nemoguća misija, jer u tijeku je nasilje nad domovinom onih koji ju tako ne osjećaju, a morali bi. Svi planovi, dogovori, rezolucije sporazumi pali su u vodu jer priznali mi to ili ne, u Hrvatskoj žive oni koji ju nikada nisu željeli, dapače aktivno su sudjelovali u razaranju i uništavanju, a sada u rastakanju ove prelijepe zemlje. U tome im svesrdno pomažu navodni mirotvorci poput Pupovca koji brižljivo skrbe da netko ne bi odstupio sa zadanog puta, a sve pod krinkom navodne borbe za ugrožena prava manjina. Nikada u dugostoljetnoj hrvatskoj povijesti nije bilo toliko prikrivenih poziva na linč i nasilje manjine nad većinom, pa i kada se ona odnosi na nacionalne manjine. I nikada nije bilo toliko odaziva i nasilja isključivo pripadnika srpske etničke zajednice prema ostalima. Mediji su vrlo vješto i nalogu zataškavali ozbiljna kriminalna djela, dok su se istovremeno izmišljali krimeni protiv Hrvata osobito protiv temelja ove države – hrvatskih branitelja.

Ne sviđa mi se ta nakaradna demokracija u kojima abolirani četnici sjede na čelnim pozicijama koje koriste kako bi rušili umjesto da grade odnose na temelju pokajanja i priznanja krivnje za krvoproliće koje su mogli, a nisu spriječili. Hrvatska im je iskazala milost i pružila priliku da ostvare namijenjenu zadaću, oni su tu priliku odbacili i nastavili sa drugačijom vrstom agresije na suverenost ove zemlje i vrijeme je da za to odgovaraju.

Poput onih koji provode politiku nesnošljivosti i pozivaju na nasilje i to usred Hrvatskog sabora koje rezultira strašnim nasiljem nad djecom hrvatskih branitelja i stradalnika odgovornost snose i državne institucije. Namjerno opstruiranje osude ratnih zločina, dugogodišnje vođenje sudskih postupaka, iscrpljivanje svjedoka, donošenje oslobađajućih presuda zbog proceduralnih pogrešaka, pomilovanja ratnih zločinaca, abolicija i pogrešna primjena abolicije samo je osnažila jačanje pokreta kojemu je za cilj ne unošenje nemira i nereda, nego rušenje hrvatske države kao samostalne i suverene države. Ne prestanu li državne institucije s provođenjem takve politike, u budućnosti možemo samo očekivati još gore pozive Pupovca i njemu sličnih te da metak ispaljen prema hrvatskim mladićima u Vukovaru nađe i prvu žrtvu.

I na kraju veliku moralnu i društvenu odgovornost imaju upravo udruge zvučna imena i djelatnosti kojima bi primarna zadaća trebala biti zaštita ljudskih prava, a ne crpljenje velikih financijskih sredstava iz državnog proračuna. Sve one šute na ove pojave ozbiljne ugroze u hrvatskom društvu istovremeno provodeći javni linč nad svime što nosi istaknuti predznak hrvatsko. Vrijeme je za ozbiljnu reviziju i suzbijanje ovih negativnih i opasnih pojavnosti u hrvatskom društvu, a prije svega najveća odgovornost jest na nadležnim državnim institucijama, ali i na svakom od nas kao odgovornom članu hrvatskog društva.

Zorica Gregurić
Zagreb, 20. veljače 2016.